Samstag, 28. Januar 2017

Kud ćeš ti trudna na put?!


Portugal, trudna 3 mjeseca

Sve je spremno. Karte već odavno kupljene. Svi forumi pročitani, okviran plan hodanja napravljen. Prtljaga je već polako spremljena...uzbuđenje raste svakim danom sve više i više od same pomisli da ćemo prehodat dio Camina. I onda dva tjedna prije Puta iznenađenje! Trudna sam već 2,5 mjeseca!!!! (Nisam imala nikakve tipične simptome,a neredovita mestruacija je kod mene normalna pojava, pa nisam uopće skužila.)

Šta sad? Da idemo? Da otkažemo i jednostavno se odlučimo banjat po pirovačkoj plaži s obzirom da sam TRUDNA i još k tome nisu ni prva tri mjeseca prošla. Da kažemo starcima, il ne? Kaos u glavi.


Portugal, trudna 3 mjeseca

 Ok, ajmo redom. Prvo smo se konzultirali s ginekologicom koja je rekla da ako ja mislim da to mogu izdržat, da odemo. Pošto ćemo "samo" hodat, ne bi trebao biti problem i da se naravno ne forsiram. Meni je to naravno odmah dalo vjetar u leđa, jer nikakvih poteškoća nisam imala. 


Španjolska, trudna 3 mjeseca

Odlučili smo da idemo. I da ćemo reć starcima. (Jeste vi normalni? Pa to je rano još! Šta ako se nešto desi? Pa šta bi vam falilo u Hrvatskoj? i slične izjave). Dogovorili smo se da ćemo probat, ako vidim da ne mogu izdžat, jednostvno ćemo ostat negdje na plaži naredna dva tjedna i to je to. I tako sam ja TRUDNA krenula na Camino. Beba je stvarno surađivala i ja naredna dva tjedna stvarno nisam nikakvih poteškoća imala, osim upale mišića i natečenih nogu, kao i svaka osoba koju smo susreli i naravno čestih odlazaka na wc, čisto da se podsjetim da sam trudna. Ali i to je bilo brzo riješeno s obzirom da na pustopoljinama gdje smo hodali, nije bilo prometno, poljski wc-i su bili čist fajn! :)

Španjolska, trudna 3 mjeseca

Nakon 280km-a i 11 dana hodanja smo napokon stigli! Taj trenutak kada smo stigli ispred Katedrale u Santiagu neću nikada zaboraviti. Nadnaravno iskustvo. Plakala sam ko kišna godina. Nisam mogla vjerovat da smo došli na cilj, a bome još sretnija da je sve prošlo s bebom u redu do samog kraja.

Neću lagat, bilo me strah otić na prvu kontrolu nakon Puta. Šta ako je nešto bilo, a ja nisam osjetila? Jel sve u redu s bebom? Jesam se ipak trebala banjat na pirovačkoj plaži? Hvala Bogu, sve je bilo u najboljem redu, čak smo i saznali da ćemo dobit dečka! Doktorica nam je vrlo optimistično poručila da će vjeojatno biti maratonac i neka nam je sa srećom kad prohoda.:D 


Prag, trudna 6 mjeseci

I dalje mi je trudnoća bila za poželit. Tu i tamo koja žgaravica i grčevi u nogama, al to se lako riješilo magnezijem i gelom protiv žgaravice. Trbuh mi je polako počeo rast. Kako je Pe dobio par slobodnih dana, odlučili smo otići još negdje, gdje možemo doći autom. Ajmo u Prag! Može. Beba i dalje surađuje, valjda joj je jasno kakvi su ju roditelji zapali... Imala sam jedino tehničke probleme, nisam htjela nosit hlače, pa sam morala nosit tunike i haljine, samim tim i najlonke, koje ne volim jer se uvijek spuštaju, al ajde...manje zlo nego hlače koje stišću na sve strane.


Prag, trudna 6 mjeseci


Ove godine smo po prvi put ostali u Njemačkoj za Božić i odlučili otići na par dana u planine   (Füssen, Allgau) prije nego rodim. Onako nama za gušt...bez ludog turističkog razgledavanja, muzeja i sličnog. Bili smo tu već prije, jako nam se svidjelo jer je smještaj direktno na jezeru.
Topla preporuka za smještaj: Dreimaederlhaus


Allgäu, trudna 7 mjeseci

Kako je taman napadao snijeg, bilo je čarobno vani, još je i sunce izašlo. Bili bi ludi da smo ostali u sobi.  Ajmo se prošetat oko jezera. Hmm...pa ne čini mi se baš malo, al ajde..pa dokle ću moć. Ok.
 Nakon skokro 2,5 h smo se vratili iz prekrasne šetnje. Ja opet u tehničkim problemima. Vani nula, a ja jedva mogu zakopčat jaknu. E pa nećes razbojniče! Zakopčala sam nekako jaketu i imala ograničeno kretanje i disanje.  
Kada smo se vratili u sobu, počele su me bolit prepone malo.Onako kao da sam ih istegnula. Hm...jesam pretjerala sad? Ipak sam već bila pri kraju 7. mjeseca. Ostatak dana nismo imali nikakve aktivnosti, osim gledanja filmova na Amazonu. Nakon sat- dva bol je prošla.


Allgäu, trudna 7 mjeseci

Allgäu, trudna 7 mjeseci

Poanta ovog posta nije nametanje putovanja u trudnoći. Znam da ima puno žena kojima je teško od prvog dana...od povraćanja, mučnina, krvarenja, mirovanja i svega ostalog...njima samo treba reć respect i biti im podrška koliko je god moguće. Moja trudnoća je takva da sam to sve mogla bez problema izdržat. Najvažnije je osluškivat svoje tijelo (i doktora). Ono će vam dati znak da mu je dosta i da ste pretjerali. Kao i meni nakon 2,5h promenade oko jezera.  
Trudnoća nije bolest, da, ali je DRUGO stanje i samim tim svaka žena ju drugačije proživljava i to treba poštovat.  

Mi još brojimo sitno, ne planiramo u narednih mjesec dana nigdje ići. A kada momak dođe s ove strane trbuha, nastavit ćemo kolko je to moguće, ali u troje i na drugačiji način. Mislim, ipak je dijete na to već naviklo.... :)

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen